Aug 16, 2015

The Hard: Bounty Hunter (Shunji Ōga, 1996)


Inspirisan akcionim filmovima B i C kategorije, Lovac na ucene Hard je jedan od brojnih animea koji su tokom poslednje dve decenije prošlog veka rađeni direktno za video tržište. Upakovan u četrdesetak minuta, donosi palp priču o strancu u velikom gradu i jednostavnom slučaju koji prerasta u košmar, ispunjen nipodaštavanjem marginalizovanih.

Iako je majstor "zanata", Hard nije u poziciji da bira zadatke, pošto se alimentacija i naknada za odgajanje kćeri neće platiti same. Kada krene u potragu za sitnim kriminalcem Fredijem, koji krade novac iz crkve, ni ne sanja da će se uplesti u lanac trgovine organima. U haosu koji izbija u utrobi Bronksa, loši momci će osetiti težinu njegovog nadimka...

Reditelj Šunđi Ouga, koji je karijeru započeo kao Dezakijev asistent na filmu Golgo 13: Profesionalac i sarađivao sa Amanom na avanturističkoj fantaziji Amon Saga, odbacuje realizam čim krene pucnjava, poručujući da Hardove nevolje ne treba uzeti za ozbiljno. A sa pseudonimima kao što su Turkey i Coffin-maker Chopper, drugačije nije ni moguće izboriti se sa amalgamom klišea i političkih nekorektnosti - nekim čudom, sasvim funkcionalnim. Prikaz ružnog naličja Njujorka, mikrokosmosa Amerike, dat je iz perspektive glavnog junaka, čoveka sa Dalekog Istoka, a sadrži društveni komentar o dubokim klasnim podelama i govori o ljudskom zlu koje se često krije na neočekivanim mestima. Međutim, u prvom planu su opaki  i bezobzirni tipovi koji prvo izbijaju zube, pa onda postavljaju pitanja, ne štedeći ni metke, ni automobile.

Nasuprot grupi psihopata stoji Hard, brižni otac i pravi akcioni heroj, uvek spreman da pomogne damama u nevolji, pogotovu ako su slepe, i demonstrira kulinarske veštine u svojoj skromnoj stambenoj prikolici. Vičan u spremanju špageta, razmeni pesnica i upravljanju automatskim oružjem, on ne iskače iz stereotipa, ali pridobija gledaočeve simpatije. Jasunori Matsumoto, koji mu pozajmljuje glas, demonstrira da i manje bitne uloge mogu biti ostvarene sa uživanjem, u čemu mu se pridružuju i ostali članovi glumačke postave iza jasnih linija i zagasitih boja.

Tako dolazimo do najupečatljivijeg aspekta ovog grešnog zadovoljstva - detaljnog crteža Masamija Sude (Hokuto no Ken iz 1986-e) i više nego solidne niskobudžetne animacije, koja odaje uticaj gorespomenutog Ouginog "učitelja". Sirovi šarm pokretnih slika i odličan zvučni dizajn, uz nenametljivu muzičku pratnju, koja donosi skladnu fuziju džeza i roka, zavešće svakog (ili bar većinu) ljubitelja dobrog staroškolskog treša.

No comments:

Post a Comment