Sep 8, 2014

El Ladrón de Caras (Jaime Maestro, 2013)


Inspirisan estetikom film noara, fantastični triler El Ladrón de Caras (Kradljivac lica) smešten je u 40-e godine prošlog veka, u neimenovani zapadnjački velegrad čijim stanovnicima preti zlokobna sila. Bežeći od zagonetnog entiteta, koji ju je već ostavio bez desne polovine lica, mlada žena se obraća privatnom detektivu Polu Gimbalu, koji pokušava da razreši neobični slučaj. Nastavak istrage oboje ih dovodi u opasnost.

Haime Maestro (zgodnog li prezimena) pokazuje izuzetnu pripovedačku veštinu, te metaforičnu priču ujednačenog ritma i sa neočekivanim preokretom smešta u tesan vremenski okvir od nepunih dvanaest minuta. U potpunosti eliminišući dijaloge, oslanja se na impresivnu kompjutersku animaciju, iza koje stoji dobro uigrana ekipa studenata valensijske škole PrimerFrame, i raskošan muzički skor Huana Andresa, koji mračno-melanholičnu atmosferu postiže preplitanjem džeza i gotski intoniranih vokalno-instrumentalnih kompozicija.

Svaki frejm lucidnog košmara kroz koji Pol i njegova klijentkinja prolaze briljantno je realizovan, zahvaljujući odlično rešenom osvetljenju, atraktivnom, blago karikiranom dizajnu likova i detaljnim pozadinama, kako u stvarnom svetu, tako i u Kradljivčevom nadrealnom domenu.

Klupko misterije razmotava se u igranom epilogu, sjajno odglumljenoj i lepo uslikanoj minijaturi, koja gledaoca  vraća u stvarnost, označavajući (za protagoniste) prestanak užasa i novi početak...

No comments:

Post a Comment