Nov 15, 2013

Õhus (Martinus Daane Klemet, 2009)

"Telekomunikacija između vuka i čoveka dovodi do situacije u kojoj se zakon gravitacije menja u nepoznatom pravcu." - kaže se u zvaničnom opisu Klemetovog višestruko nagrađivanog filmića Õhus (U etru), koji se da posmatrati kao duhovita postmodernistička parabola o pogubnom uticaju medija na ljudsko društvo. Okrutni eksperiment koji ludi naučnik sprovodi u zoološkom vrtu, indirektno utičući na tranformaciju mesojeda u preživara, predstavlja tek prvu etapu u procesu masovne manipulacije. Saosećajnom čuvaru koji životinju pušta na slobodu dodeljena je uloga glavnog junaka, dovoljno smelog da se pobuni protiv poremećenog sistema, iako tom drskošću biva uvučen u nepriliku.

Zamagljujući granicu koja stvarnost odvaja od fantazije, a apsurdno od razložnog, i služeći se isključivo jasnim jezikom slika, reditelj u osam minuta stvara autentični antiutopijski svet, nalik onom u kojem živimo, i postiže harmoničan odnos između stila i sadržine. Vizuelni dizajn umetničke direktorke Gerde Märtens počiva na naglašenom kontrastu između crnog, u konturama kao simbolima površnosti, i belog, kao oličenja praznine - neispisane table spremne da bude posuta magičnim prahom kobnih informacija. A njihov uticaj širi se i na čovekovo okruženje, tako da ni pacijent, koji u bolničkoj sobi prati vremensku prognozu, nije pošteđen epidemije prouzrokovane medijskim virusom. Žrtve su i deca, okupljena na rođendanskoj proslavi, i zatvorenici u kaznenoj ustanovi, iz koje je bi bilo moguće pobeći (kao što je pokazano u domišljatoj parodiji na kultnu igru Prince of Persia), da nije ekrana na svakom koraku. Zver (sa početka priče) poprima ljudske osobine i preuzima kontrolu nad zarazom, sve dok se ponovo ne sretne sa svojim dobročiniteljem. U idiličnom epilogu, vukovi su siti, a sve ovce na broju... a možda je i to još jedna laž u nizu?

No comments:

Post a Comment