Oct 23, 2012

San br. 9

Obreo sam se u telu maloletnog Indijca koji je na sopstveni rođendan pokušavao da pobegne od stroge majke i još strože babe. Trčeći između solitera sa fasadama od crnog stakla, stigao sam do velikog čamca na naduvavanje, okrenutog naopako. Dno mu je bilo obloženo prozirnom ljubičastom tkaninom. Kroz mali procep uvukao sam se ispod i primirio se. Kada su žene stigle, pokušale su da me izvuku odatle, ali se onaj materijal otimao od njihovih ruku. Iznenada im se obratio duboki i preteći glas na nerazumljivom jeziku. U tom trenutku nevidljiva sila podigla ih je u vazduh, a oko njih su se pojavile levitirajuće kocke i piramide obložene komadićima ogledala. Smejale su se, kao da čitavu situaciju ne shvataju ozbiljno, a ja sam sve vreme ležao nepomično. Nakon toga, pojavio sam se u polupraznoj kancelariji, gde je grupa arhitekata, sedeći na podu, dovršavala maketu poslovnog objekta. U prostoriju je banuo sredovečni muškarac i, otevši im onu minijaturu, rekao je da su zakasnili, a potom je izašao i za sobom zalupio vrata. Ovi su se, pokunjeni, ćutke okupili oko stola.

No comments:

Post a Comment